top of page

Statue

​

Kao dete koje prvi put vidi svoju senku...

​

Otkrio sam da pčele ne piju direktno iz bazena.

​

Oni to rade držeći se za svježe mokre zidove,

tamo gde se voda trese.

​

Ta granica je tanka linija između utaživanja žeđi i umiranja.

​

​

Ja, koji mogu biti izvor ili krvnik, kupam se unutra.

Oko mene po površini plutaju razni insekti,

smrtno poražen u tako vitalnom podvigu.

​

Ako ih izmestim napolje, biće hrana za mrave.

​

​

Pritom osa vijori oko margine. Zemljište.

​

Svaki put kada se pomerim voda postaje sve više uzburkana.

​

Odlučujem da budem statua i čekam, posmatrajući je.

​

​

Voda se smiruje.

​

​

Hidrira se i nastavlja svoj marš. Preživi.

Mi smo samo... vjetar koji nosi sjeme.

📷 iz Creative Commons CC

📝 od Cesara Rampea

bottom of page